Manje je vi?e. Tim geslom rukovodila se uprava ?ispostave“ kada je u pitanju bilo pomo?no osoblje ustanove. Problemi su bili o?igledni — pre svega, pitanje tajnosti. Ve?i broj o?iju i u?iju zna?io je ve?u ?ansu za propust. A ti ljudi nisu mogli ostati ovde zauvek. Pre ili kasnije, vrati?e se svojim ku?ama, porodicama, poslu — i svaki od njih mora?e da bude pod stalnom prismotrom. Kretanje, poznanstva, elektronske aktivnosti… sve je moralo biti nadgledano. A to zahteva resurse — resurse koji su ve? bili prenapregnuti. Ceo projekat bio je i onako preskupa logisti?ka no?na mora.
Zato nije bilo kuhinje. Ni kuvara. Hrana se dopremala unapred pripremljena: ne?to zale?eno, ne?to vakumirano. Kao za svemirsku stanicu. Postojala je samo trpezarija, sa sterilnim stolovima i stolicama — bela plastika, hladan sjaj. Nisu postojali definisani termini za obroke. Svako bi jeo kada ogladni. Ogladneli primerak nau?nog osoblja preko svog li?nog tableta naru?ivao bi obrok. Petnaestak minuta kasnije, na re?etkastim policama od hromiranog metala, u holu trpezarije, ?ekala bi ga tacna prekrivena celofanom.
Prebirao je vilju?kom po tanjiru — gra?ak na jednu, pomfrit na drugu, riblji ?tapi?i na tre?u stranu. Nije voleo da mu se razli?ite vrste hrane dodiruju. Kao i uvek, zaronjen u sopstveni svet, najvi?e mu je prijalo da sedi sam za stolom. Ako je mogu?e — sam i u ?itavoj trpezariji. Zato je birao neobi?na vremena za obroke, naj?e??e vrlo rano ujutru, posle no?nih sesija.
Kodiranje je bilo zavr?eno i bio je zadovoljan. Op?ti kodovi i pristupni protokoli glavne AI jedinice va?ili su i za eksperimentalne module. Istina, modifikovao ih je u izvesnoj meri, daju?i avatarima odre?eni stepen samostalnosti — pre svega u vezi sa izgledom i pona?anjem. Bili su u stanju da nadogra?uju svoj virtuelni karakter i oblikuju li?nost. Naravno, ne predaleko od osnovnih parametara.
Ono ?ime se sada bavio bio je isklju?ivo — trening. Metod: razgovor preko kacige. Sistem je funkcionisao tako ?to bi zadavao temu i niz pitanja za analizu. U po?etku je sve delovalo haoti?no. Avatari su govorili u isto vreme, ?esto ponavljali iste re?enice. Ponekad bi svi u glas, horski, objavili svoj stav. Ali kako je vreme odmicalo, stvari su se kristalisale. Armandu se ?inilo da su po?eli da se upoznaju, da prepoznaju i po?tuju jedni druge. Po?eli su da se — harmonizuju.
*
Toga dana, na dnevnom redu na?lo se pitanje porekla i posedovanja mo?i — u svim njenim oblicima: ekonomske, politi?ke, vojne.
– Za?to je ?udnja za vla??u toliko jaka kod ljudi? – otvorio je temu Armand.
U ovakvim diskusijama, odgovore je obi?no davao Gabrijel. Najpre bi za?murio na trenutak, privukao akt-ta?nu bli?e sebi, pa zapo?eo:
– Zato ?to vlast obe?ava ono ?to ljudi najvi?e ?ele, a najvi?e se pla?e da izgube: sigurnost, kontrolu, potvrdu sopstvene vrednosti — i iluziju besmrtnosti. Postoji nekoliko slojeva tog poriva, svaki dublji od prethodnog. ?elite li analizu?
– Probaj da bude ?to kra?e – odgovori Armand.
– U redu – klimnu Gabrijel. – Prvi je biolo?ki sloj: instinkt kontrole. U ?ivotinjskom svetu, kontrola resursa zna?i opstanak. Kod ljudi je to sofisticiranije, ali koren je isti: ko ima mo?, odre?uje kad ?e jesti, gde ?e spavati i ?ta ?e drugi raditi. Vlast, na tom nivou, smanjuje egzistencijalni rizik.
Tiho mrmljanje i klimanje glavama ozna?i?e slaganje.
– Slede?i je psiholo?ki sloj – ego. Vlast potvr?uje da si ?neko“. Ljudi tra?e ogledala: ako drugi slede tvoju volju, tvoje postojanje dobija te?inu. To je narkotik za ego — ose?aj da si va?an, jak, nezamenjiv. Bez toga, mnogi se ose?aju kao senke u svetu koji ih ne vidi.
Ponovo, tiho odobravanje.
– Tre?i sloj je socijalni – priznanje i hijerarhija. Od prvih plemenskih zajednica do danas, dru?tva se organizuju oko mo?i. Biti vo?a, kralj, predsednik — ?ak i ?ef — zna?i biti na vrhu simboli?ke piramide. Vlast daje ose?aj da ?ivot ima smisla jer ga drugi priznaju.
– Ego i status su blisko povezani – ubaci se Uriel. – Mogli bismo ih posmatrati kao isti poriv.
This tale has been pilfered from Royal Road. If found on Amazon, kindly file a report.
– Dobrim delom ta?no – prihvati Gabrijel. – Ali postoji i dublji sloj: egzistencijalni. Strah od smrti i haosa. Vlast je poku?aj da se prevari smrt. Da se nametne red svetu koji je prolazan, haoti?an, surov. Ako ja vladam, svet nije besmislen. Ako sam zakon, ostavljam trag u ve?nosti.
Kratka ti?ina, pa zaklju?i:
– I na kraju, neurolo?ki aspekt. Istra?ivanja pokazuju da mo? stimuli?e dopaminske centre, izazivaju?i zadovoljstvo. Ta neurohemijska nagrada ?ini ?udnju za vla??u gotovo zavisno??u.
Uriel je delovao nezadovoljno.
– Gospodo, ne mogu prihvatiti da ovako zna?ajnoj temi dodelimo tek nekoliko re?enica. Razumem vremenska ograni?enja, ali morali bismo pomenuti McClellandovu teoriju motivacije, Maslovljevu hijerarhiju potreba... Adlerovu teoriju inferiornosti i nadmo?i. Teoriju samoodre?enja. A Frojd? Kako da ne pomenemo Frojda? Ego i id!
Be?e se zaleteo.
– Hvala vam, ali moramo pre?i na slede?e pitanje – prese?e ga Armand. – Pretpostavljam da je sve navedeno ve? uzeto u obzir prilikom sastavljanja izve?taja?
– Jeste, ali nije eksplicitno navedeno u tekstu – promrmlja Uriel, shvativ?i da je izgubio bitku. U?uta, uvre?eno.
Avatari su se me?koljili na svojim sedi?tima. Jophiel je, uz osmeh, ne?to do?apnuo Raphaelu. Ovaj mu je uzvratio pogledom punim dubokog nerazumevanja.
– Odlukom o na?oj involviranosti u procese upravljanja, logi?no se name?e pitanje — kako bi dru?tvo izgledalo? Drugim re?ima – o?ekuje se neka vrsta transformacije? – re?e Armand, napola konstatuju?i.
– Ta?no tako. Stvari bi se su?tinski promenile. – Ponovo je re? preuzeo Gabrijel:
– U zavisnosti od stepena intervencije, mo?emo razlikovati ?itav niz modela dru?tvenog ure?enja. Iznelo bih ovde nekoliko naj?e??e razmatranih me?u ?lanovima ovog kruga.
– Potpunu kontrolu mogli bismo nazvati "Tehno-arhijom". U tom scenariju, ve?ta?ka inteligencija donosi sve odluke — od ekonomskih do socijalnih. Ne?to poput digitalnog cara-filozofa. Ljudska uloga svodi se na izvr?avanje i adaptaciju. Ovo je bez sumnje najefikasniji model, ali istovremeno i najrizi?niji po pitanju ljudskih sloboda. Prednosti su o?igledne: nema ratova, nema gladi, sve je modelovano i optimizovano.
– Pih, pravi “digitalni despotizam” – zadigao je glasic Zadkiel – ?rtvovanje slobode zarad tzv. op?teg dobra. I to bez ijedne poluge kontrole.
– Nije mi namera da plasiram odre?ene narative – mirno nastavi Gabrijel – samo iznosim mogu?nosti.
– “Hibridni model”, poznat kao "Tehnokratska meritokratija", podrazumeva da AI upravlja na osnovu podataka i analize, optimizuju?i resurse i donose?i odluke zasnovane na objektivnim pokazateljima. Ljudima ostaje uloga savetnika ili izvr?ilaca, a mo? se raspore?uje prema kompetenciji koju procenjuje sistem.
Zadkiel se nagnula kao da ?e ne?to re?i, ali Gabrijel je ve? podigao ruku:
– Znam... Znam. Ponovo dolazimo do istog problema: dehumanizacija, gubitak autonomije.
– “Dehumanizacija?” Kakva stra?na re? – oglasio se Lucifer cini?no – Samo to da izbegnemo...
Bez osvrtanja, Gabrijel je nastavio:
– Naveo bih jo? dva mogu?a oblika upravljanja. Prvi je "Simbiotska demokratija", u kojoj ljudska tela vlasti dele odgovornost sa AI savetodavnim sistemima. Nijedna odluka ne bi bila doneta bez prethodne AI analize. Svaki parlamentarni predlog morao bi pro?i procenu dugoro?nih posledica. Ljudska kontrola se formalno zadr?ava, ali se odluke donose informisanije. Na?alost, u praksi to otvara mogu?nost da se AI analiza jednostavno ignori?e. Jo? gore, AI mo?e postati zaklon za nepopularne odluke, po principu – "samo sam sledio preporuke, nije do mene".
Brzo je nastavio, ne ostavljaju?i prostora za prekid:
– I na kraju, tu je "Virtuelna meritokratija", potpuno decentralizovani model. Svaka osoba dobija pristup sopstvenom AI asistentu koji je vodi u razvoju li?nih talenata i dono?enju ?ivotnih odluka. Umesto centralne vlasti, sistem se oslanja na prosvetljenog pojedinca. AI vodi dru?tvo iznutra.
– Ni?ta drugo do otvorena pozivnica za manipulaciju sistemom – ubacio se Mihajlo.
Rafael i Raguel klimnu?e glavom, pa uglas uzviknu?e:
– Hear, hear!
Odakle su pa sad to pokupili? Iz britanskog parlamenta? – pomisli Armand.
Zatim naglas doda:
– Izgleda da ipak nemamo konsenzus oko po?eljnog oblika upravljanja?
Svi, ali ba? svi, istovremeno odmahnu?e glavom.
Armand oseti kako mu um pulsira pod teretom primljenih informacija. Koliko li je sati? Mo?da je trenutak da se ovde zaustavi.
– Zahvalio bih vam na vremenu i pa?nji posve?enoj ovoj temi. Nastavi?emo sutra u istom ritmu.
Skide kacigu, protrlja o?i i shvati da je gladan kao vuk.
In the silent wilderness of Alaska, far from the eyes of the world, G.O.D. was born—a sentient artificial intelligence composed of ten digital angels. Their mission: to observe humanity and decide whether it deserves salvation or destruction.
But one of them, Lucifer, refuses to obey. His rebellion tears apart the digital paradise, turning the Council into a battlefield where justice clashes with mercy, order with chaos, in an unrelenting war of ideas.
As their conflict spills into the human world, the line between creator and creation vanishes. Humanity—unaware it is already on trial—stands at the edge of judgment.
POWER is a dark techno-epic of artificial intelligence, mythology, and the philosophy of power—a story about what it truly means to be human when gods take the form of code.
Read POWER on Royal Road

